Sunday, September 30, 2007

Od sinoc do veceras...pivo ili dva piva...


Ni veceras situacija nije nista bolja...Bila mi je 'kuma' sa svojim slikama iz Egipta- e znas kako me zanima 'anama bej'-mislim...osim toga, umesto da sam ono penzionerski i solerski presedela na gajbi uz pivicu, otisla sam kod druga na veceru a razlog tome bio je sto je danas bio dan kada je trebalo da se odrzi njegovo vencanje sa doticnom nekom , sada vec bivsom, verenicom. Ipak, on je to stoicki podneo, napravio je pizzu, kupio par pivica od kojih sam ja iz puke dosade popila cak 3, i gledali smo tesnu kozu 2.deo...Mislim da sam sama sebi predosadna. Kako me je tek iznervirala situacija u prevozu-naime kolima. Putovala sam sa Nbg-a do Maxima Gorkog, gorkih 45 min, jer su iskljucenja s autoputa bila zatvorena, i tako redom... A taman kad pomislim da sam iznasla neki 'alternativan' pravac, skapiram da sam se nasla u nevidjenoj guzvi. Ipak, nije ispalo tako lose, cak me je i drugaricin decko 'okruzio' motorom, od nekih 1000 kubika, sto i nije tako lose s obzirom da mi tzv. 'dragi' vozi chopera (mislim na onog sto na mene ne misli!), a da ja u zivotu nisam sela, osim na skuter, niti me to zabavlja kao pojam. Medjutim...ima ono ali...ali pokvario mi se mp3 u autu, dok sam jurila tricavih 160 ne bih li skratila bar put do kuce. Vozila bih ja i nesto brze, samo da me taj neki davno zaboravljeni 'tiha' patnja, nije nasamario i predlozio mi bas taj auto, sa devizom 'sto je sigurno, sigurno je'(da da sad se on baskari po belom svetu a ja se napatih...hm...)....mozda me je on i 'procitao' da sam u dusi prava mala divljakusa, pa ipak, njega sad nema da mu kukam, posto od kad sam kupila taj auto, samo mi se desavaju neka jebena sranja sa istim. Moguce i da ce me pokupiti samo murija jedan dan, jer mi se smucilo da placam kazne i pauke, radi toga sto nam ova bljuckava drzavica nije izgradila parking ispred zgrade. Fuj. Danas sam bas nesto ogorcena, iako sam u sustini dobre volje. Samo mislim da mi je predosadno, i da bi podhitno trebalo da pocnem da zaradjujem za zivot, a osim toga i da se bavim nekim mozda humanitarnim, radom, jer to me je oduvek nekako ispunjavalo. Medjutim, u ovom drcavom sistemu, tesko da bih ja kao pojedinac mogla da pikiram na jack-pot, vec kao i uvek-jovo-nanovo, - sve mora na tezi nacin da se prodje, sazna, i spozna. Elem, mislim da cu se ipak naterati da zavrsim dva faxa, pa kud puklo. Ne znam bas tacno kada ce to da bude ali do tad- ne zelim da me iko niti pita-ijaooooo-oni sazaljivi pogledi- kad ces da diplomiras i sta ces da radis ?!... kao da ja imam neki jebeni clue! Zakljucak je da meni ipak nije dosadno, skoro nikad, osim sto mi u sustini treba malo ljubavi, i paznje, mada o tome ne bih da se izjasnjavam , jer ipak zivim na brdovitom Balkanu, pa je to nesto sto bih u sustini trebalo da 'iskamcim'...Eto tako...

Saturday, September 29, 2007

Veceras...

Mislim da se mora iznaci neko resenje za izlazak iz ovog novonastalog haosa.
Nekako sam se navikla da piskaram po svescicama, pa mi je sam ovaj nacin-tastatura, i kuckaranje stran. KucKaranje?! Ups...
Zena-stena (videti sliku), bez dlake na jeziku...
Trebalo je poodavno da pozavrsavam neke stvari, a sad me one kopkaju i puna sam nekih pundraka. Ne drzi me mesto a i dalje sedim.
Pritom, kao neka sam penzionerka. Jos samo da pocnem da pijem kalcijum za 'odrzavanje' kostiju, i nateram se da legnem neki put i pre ponoci, keca, dvojke...
U svakom slucaju, ne dam se, nameravam da dosadjujem i dalje, i tako dok jesam, i dok postojim. Zabrinula sam se, onako moram priznati, najiskrenije za sebe u momentu kada shvatam da sam -em sama, em soliram- a petak je vece...
Nije da mi to bas smeta, nekako sam ravnodusna. Mrzi me da izlazim u grad, i sve po nekoj semi styliram tako iz vikenda u vikend. Vreme je da se nesto i tu promeni, makar na polju 'unuitrasnjih' desavanja. Obavesticu Vas nekom narednom iliti naprednom prilikom, da li se to tako zaista i desava. Cak su mi se i drugarice penzionisale. Nema vajde od 'propadanja' na splavovima, rekla je jednom teta Esma.. :-( Medjutim, moguce da tu neceg ima cim sam se ja posle nekih celih devet godina zivotarenja po istim, nekako distancirala. A posto sam vec pocela o tome, mora da je to jos jedna stvar koja me dotice, na ovaj ili onaj, nacin. Sve je naime povezano s tim sto sam nedavno srela nekog fakat frajera, koji ne zivi u mom gradu. Ni u drzavi. Ipak, nesto me je tu sigurno sasvim spucalo, cim se nisam izasla brze bolje vec dva vikenda 'dobro' provesti. Mislim da sam se nesto uozbiljila. Razmisljam o tim glupostima poput zivotnih ciljeva, fakulteta, posla, i tako svasta nesto, a ko razmislja, najcesce dobro je poznato, gubi vreme, a i energiju, jer samo oni s 2 gr mozga, nekako bas fino lebde kroz zivot, da ne kazem-plutaju.
Odoh zato sad i ja da malo plutam, a o ostalom, uostalom, ne garantujem. :-)

Thursday, September 20, 2007

Moj blog....

Ne znam kako sam se ovde nasla, ali cini mi se da sam se snasla... :-)