Thursday, March 13, 2008

मक्के गिगंती

Macke giganti! 11.03.2008.

(Otkako je sinulo sunce, dobila sam neku neobicnu inspiraciju da se pozabavim nasmejavanjem.) Danas, negde oko podneva, dogodilo se nesto krajnje nesvakidasnje.
Ispred prostorija zgrade firme u kojoj radim, umesto jedne veeelike macke, ugledala sam dve. Sunjaju se one tako malo, a neretko skakucu i po nadstresnici. Na svega stotinjak metara dijagonalno od Confjuznsa, nalazi se studentska kuhinja. U redu macke, kazu imaju devet zivota, al brate mili, ova samo, pa jedna vredi za njih devet. Makar, toliko je teska. Nije neobicno primetiti da su se one tu dobro ugnezdile. Mnogi bi pozavideli na toj konstantnoj gozbi koju te macke prozivljavaju. Ipak, kako li im ide, kuda one gegaju. Takodje, nekoliko meseci ranije, bilo je tu i jedno mace. Nejako. Po cici zimi, uredno nakostreseno od ostre iste, a, valjda i od toga sto majke nema. Koleginica je pak preuzela tu hraniteljsku ulogu a bili su joj postavili i kucicu od kartona. E kako se samo to ubogo mace smrzavalo. Nisam imala bas ni malo sazaljenja prema toj sicusnoj zivotinji, ili jesam. Ipak, ne mogu a da se ne zapitam gde je, jednog mraznog dana, nestala uboga maca? A ne moze se reci da nije bila pazena. Makar, hranjena. Ipak, u to vreme jos, nije bilo nikakvog drustva za nju. Da li je bila usamljena medju nama, velikima? Ove macke danasnje, itekako su se snasle. Moram da primetim da su sve tri nekako slicne. Po svojim sarama. Mace je ipak imalo taj urodjeni strah od svega. Rodilo se u pogresno vreme. Nemani, I nikoga. Nije da je ona tako trazila. Sigurno sasvim. Ona je tek ponekad umela da mrdne. I to mozda do obliznjeg drveta, samo toliko je mogla. Kako i da krene dalje sama, prepadnuta od svega oko sebe. Tako napustena. Ni dve velike macke nisu je poznavale. One su se kasnije pojavile. Ne bi me zacudilo, da ju je pojeo mrak. Tamo nije prijatno stajati ni po danu, kad ima tek, nekad-ponekad sunca. Ubrzo zadje i ono. Mozda su je velike macke oterale. Ipak, one su u prednosti. Naisle su na teritoriju koju vredi sacuvati, a neko tako drugaciji, preplasen, nejak, ne bi bio dobro drustvo. Moguce i da su se mimoisle, i da su ove, novajlije samo reminiscencija na onu nestalu, malecnu.
Ne mogu ipak, da se ne zapitam, a sta ako su te velike macke pojele malenu. U slast? Ili se mala maca preko noci transformisala. Svasta pricaju za te macke. I ovakve i onakve da su. Al ja cu vam nesto reci. One su male, i nejake samo kad se ispile. Posle zadobiju neko sasvim drugo oblicje. Podmukle su ove debele. Ja, da vam kazem. Gledam ih tako, gegaju jedva, a i one mene pogledaju, nije da ne. Pitam se jesu li imalo dobre u svojoj biti. Mozda je i njih zivot naterao na puku borbu. Mozda su tom svojom tezinom popravile rejting. Sada se one niceg ne plase, a i zajedno tamo suruju. Ko to zna. Ko to zna.
Tek iznenada, u tom nekom od trenutnih gegova, kad skoci jedna, na drvo pa na krov. i onda ti meni reci da i mala maca nije isto tako mogla da prezivi. Pa samo te kandze u svima njima dovoljne su da ogrebu i zadrze se. Mrda ona po onoj nadstresnici, a ja sve mislim sad kad padne. Ha, kako sam luda. Ta ne bi pala, pa sve i da je neko pogura. Nije ona luda ako sam ja. Ta je odavno naucila sva pravila. I zivi srecno i spokojno. A prkosi tako sto ume. I sme. Kaobajagi skocila je na ono vise drvo. A ne na ono nize, deblo, sto su ga nekoc posekli. E , kako samo ona razmislja! Ne na magarca, no na konja! A jos se sepuri, I dokazuje, bome!
Ta eno je i druga. Osmatra dok ova izvodi svoju malu predstavu za javnost. Izgleda mi da samo ja primecujem aktivnosti tih macaka. Kako je to moguce i nemoguce. Ili ja trpim visekanalnu percepciju. Ili ostali jednokanalnu. Svejedno, u nekom od tih kanala, sastacemo se I sve cu im reci. Ispricacu im za te nbitne macke. Makar, prvu epizodu.
Sta ipak, ako se mala maca podvojila kao fizicko bice na dva jednaka, debela. E to je ona transformacija, ranije pomenuta.
Bojim se da sam suvise zaokupljena zivotom tih macaka. A sta su mi one skrivile. One su jednostavno, tu.
Mora biti da se time i ne hvalim. Kako da se hvalim debelim, nabreklim mackama. Pa one vise izgledaju kao neke dve kabaste vrece, ili jos gore, namcor babe. A reklo bi se, da jos su mlade. Sposobne za reprodukciju. Ma, zlice jedne. Nevaspitane!

No comments: